Iz evolucijske perspektive, kornjače se gotovo nisu vizualno promijenile od svoje pojave u razdoblju trijasa - prije više od 200 milijuna godina. Oni su pravi relikti iz pretpovijesnih vremena i nastanjivale su Zemlju prije dinosaura, preživjele njihovo izumiranje i nepokolebljivo se uzdigle do današnjih dana.
Drevna kornjača (Proganochelys), od koje potječu sve postojeće (današnje) kornjače, pokazivala je amfibijski način života, tj. za razliku od danas živućih kornjača, ona je još uvijek ovisila o vodenom staništu.
U evoluciji su se uz vodene i barske kornjače razvile i kopnene kornjače. Trenutno se pretpostavlja da se morske kornjače nisu razvile od kornjača u vodi, već od onih koje su već imale kopneni način života, odnosno živjele su na kopnu. U skladu s tim, došlo je do modifikacije udova tako da su postali slični veslu ili peraji.
Kornjačama je bila potrebna čitava vječnost da se rašire Zemljom i prilagode najrazličitijim staništima. To im je dalo veliku raznolikost s ukupno preko 300 postojećih vrsta.
Kao najveći grabežljivac na zemlji, ljudi su uspjeli gotovo istrijebiti ova jedinstvena stvorenja u vrlo kratkom vremenu. Mnogim vrstama već prijeti izumiranje i stoga su na rubu da zauvijek nestanu s ovog planeta.
Srećom, kornjače su danas zaštićene kao vrsta, što posebno ograničava trgovinu njima. Međutim, većina vrsta je kritično ugrožena u svojim prirodnim staništima iz sljedećih razloga:
Zbog teške ugroženosti njihovih prirodnih staništa velika je odgovornost na nama kao čuvarima ove iskonske životinjske vrste!
Ako se uništavanje staništa nastavi ovim tempom, sasvim je moguće da se mnoge od već visoko ugroženih vrsta u bliskoj budućnosti više neće nalaziti u svom prirodnom staništu, već samo u ustanovama za njegu ljudi i/ili u zoološkim ustanovama.