Prirodno stanište čančara

Unutar svog areala, čančare žive uglavnom u područjima s mediteranskom klimom. Na to utječu temperatura i broj sunčanih sati. Blaga, kišovita zima i vruća, suha ljeta s malo oborina određuju stanište.

Područja bogata vapnencem s gustom vegetacijom upotpunjuju sliku staništa.

Daljnji preduvjeti za pojavu kornjače čančare su naravno postojanje dovoljno izvora hrane i vode, otvorenih prostora za termoregulaciju i skrovišta za zaštitu od mogućeg pregrijavanja.

Ako im se sve navedeno pruži, koloniziraju gotovo sve oblike vegetacije u Sredozemlju. Čak i na visinama do 1400 m nadmorske visine.

Mogu naseljavati kamenite padine, ali i svijetle šume bora, hrasta i hrasta plutnjaka, kao i grmljaste i vrištinske krajolike (makija, gariga).

Makija je zimzelena grmolika i gusta vegetacija i karakteristična je za područja s mediteranskom klimom.

Nastaje pretjeranom uporabom od strane ljudi iskorištavanjem drva i rezanjem stabala, paljenjem i ispašom, primjerice koza i ovaca.

S vremenom su velike šume zahvaljujući čovjeku postale gusto, ponekad neprobojno grmlje visoko 3-5 m. Čovjeku teško osvojivo, idealno skrovište za kornjače. Budući da do tla dopire malo sunčeve svjetlosti zbog gustog raslinja, začinsko bilje ovdje ne uspijeva. Sljedeće biljke određuju makiju: rogač, hrast plutnjak i crnika, bor, borovnica, trnoviti bobnjak, kupina, hrast crnika.

Daljnja intenzivna ispaša makije stvara garigu. Ova niska grmasta formacija naraste do visine od oko 1 m i ima bogatu biljnu populaciju. Karakteristične biljke garige su funkcionalni grmovi kao što su ružmarin, majčina dušica, razne vrste lavande, vrste kadulje, razne vrste brnistre, dost, lovor, planinska metvica te razne gomoljaste i lukovičaste biljke.

Oba oblika vegetacije izmjenjuju se ili stapaju jedan u drugi, ovisno o prirodi tla ili njegovoj uporabi.

Što mediteranska klima znači za prehranu kornjača u njihovim staništima?

U proljeće, kada se život budi, stol je bogato prekriven sukulentnim biljkama i cvijećem. Životinje imaju slobodan izbor, idu od biljke do biljke, grizu samo nekoliko komada odjednom i idu do sljedeće. Rosa s lišća pije se često ujutro.

Temperature sada rastu svakim danom, a početak ivanjskog ljeta karakteriziraju suhi i vrući dani. Biljke venu i kornjače sada imaju mnogo manje hrane za izbor. Sastoji se uglavnom od osušenog sijena bogatog biljem. Međutim, udio sirovih vlakana znatno je veći, zbog čega životinje moraju manje jesti da bi bile site.

Tek u jesen, kada padne više kiše, opet je dostupno svježe, zeleno bilje.