Za dvije odrasle životinje preporuča se veličina od najmanje 20 m².
Budući da se rasplodna skupina uvijek mora sastojati od više ženki nego mužjaka, optimalan omjer je 1 mužjak: 3 ženke.
Ovdje bi odgovarala minimalna veličina od 30 do 40 m².
Tla su u prirodnom staništu vrlo bogata vapnencem, neplodna i kamenita, tako da voda za vrijeme kiša brzo otječe. Krmno bilje raste rijetko i ima ga samo u proljeće i jesen. Ljeti se većina vegetacije osuši, tako da su često samo trave i nekoliko samoniklih biljaka dostupne za hranu.
Za pripremu tla travnjak je najprije pokošen. Zatim je cijelo tlo prekopano oko 20 cm duboko i nastala su brda i udubljenja. Zemlja je zatim ispunjena riječnim pijeskom i komadićima vapna iz tvornice vapnenca, dobro promiješano i ponovno dobro prekopano. Tek tada se može započeti sa sadnjom.
Sadnja i odabir bilja na otvorenom dijelu nastambe ima važnu ulogu jer mora postojati odgovarajuće prehrambeno bilje koje kornjačama omogućuje zdravu prehranu, a time i prirodan rast.
Pri odabiru krmnog bilja treba paziti da životinje imaju što manje biljaka koje sadrže proteine, već samo potpuno odrasle, bogate vlaknima/sirovim vlaknima, bogate vitaminima i mineralima (osobito kalcijem) samoniklo bilje za slobodnu prehranu.
Osim pravih prehrambenih biljaka, kornjače trebaju i nekegrmolike biljkepod kojima mogu pronaći hlad i zaštitu.
Ovdje se posebno preporučuju biljke koje se nalaze i u prirodnom staništu životinja i tako stvaraju pomalo mediteranski štih (kadulja, brnistra, žutika, pampas, hibiskus, ružmarin, majčina dušica, oregano, bosiljak, debela koka, planika, kantarion, puzajuća sabina i t.d.).
Vanjska nastamba za mlade kornjače trebala bi imati znatno gušću vegetaciju od one za odrasle životinje. U svom prirodnom staništu kornjače ostaju uglavnom u gustoj šikari (makija) i visokom raslinju do svoje 3 do 4 godine starosti kako bi se izbjegle izlaganju opasnosti. Otvorena područja se izbjegavaju. Osobito su mladunci vrlo lak plijen za veće ptice - to se ne smije podcijeniti ni u našim vrtovima! Ali vruće sunčeve zrake ljeti također mogu brzo postati opasne za mala tijela mladih životinja. Stoga je važno osigurati da vanjski prostor za mlade životinje bude pretežito gust. Slobodni i otvoreni prostori trebali bi činiti samo oko trećinu vanjskog ograđenog prostora. To je potpuno dovoljno da se mlade kornjače zagriju na potrebnu metaboličku temperaturu. Napominjemo i da je zaštita od ptica neophodna za mlade životinje težine do cca 300 grama. To znači da bi trebala postojati mreža ili nešto slično postavljena iznad kućišta.
Ženke radije koriste pješčana i sunčana mjesta za polaganje jaja. Međutim, budući da ženka ne mora nužno prihvatiti mukotrpno izgrađeni humak, već bi se radije preselila na drugo mjesto, najbolje je izgraditi nekoliko humaka s malo različitim strukturama.
Humci koje gradimo sastoje se od 50:50 mješavine humusne vrtne zemlje i pijeska za igru kako bi se osigurala optimalna sposobnost kopanja. Samo brdo ne smije biti jako zasađeno kako bi ga sunce stalno obasjavalo. Samo se stavi nekoliko biljaka posvuda kako bismo osigurali privatnost, jer mužjaci ne bi trebali ometati ženke dok se leže. Mnoge ženke također više vole sjediti na biljci kako bi iskopale svoju šupljinu izravno ispod i položile jaja. To ima prednost jer su jaja zaštićena od jake kiše i pljačkaša gnijezda pomoću korijena biljke.
Osim grmova i bilja, u nastambu se integrira i neke grane, korijenje, debla i kamenje.