Ako je kornjača bolesna i treba joj dati lijek, mnogi vlasnici postavljaju si pitanje: “Super, kako sad da unesem lijek u kornjaču?” Ali nemojte očajavati! U većini slučajeva lijek je relativno lako unijeti u kornjaču, pa čak i bez izlaganja životinje pretjeranom stresu!
Tablete su najjednostavnije za davanje jer ih možete zamotati u nešto ukusno. Pa uzmete napr. slastan list zelene rimske salate i zamotajte tabletu u njega. Potom "rolanu poslasticu" držite kornjači ispred nosa i čekajte da je halapljivo ugrabi. Sada morate brzo gurnuti list salate načičkan tabletom u kornjačina usta i gotovi ste. Ova metoda obično izvrsno funkcionira s odraslim kornjačama. Ali, molim vas, pazite na prste! Ako je potrebno, koristite pincetu! Za mlade kornjače često se koristi drugačiji oblik doziranja (tj. bez tableta) jer je potrebno dati samo vrlo male količine. Ovdje se obično koristi suspenzija ili prah.
Ako je potrebno primijeniti samo malu količinu tekućine, možete postupiti na sljedeći način. Uzmete malu špricu od 1 ml (naravno, bez igle) i u nju uvučete lijek. Zatim se nešto ukusno drži kornjači pred nosom. Iznimno, ovdje može biti i nešto nezdravo, kao npr. rajčica ili jagoda. Zatim pustite kornjaču da sa zadovoljstvom zagrize poslasticu. Sada čekate trenutak kada kornjača ponovno poželi zagristi poslasticu i umjesto toga stavite špricu u usta. Sada treba biti brz jer će se kornjača sigurno pokušati riješiti ovog tvrdog “stranog tijela” uvlačenjem glave i korištenjem prednjih nogu. Zato brzo stavite špricu i nanesite tekućinu. Ova metoda prilično dobro funkcionira za količine od 0,1 do 0,5 ml. S većim količinama to postaje teže jer kornjača ne zadržava svojevoljno velike količine tekućine odvratnog okusa u ustima i nikako je ne guta. U tom slučaju mora nešto poduzeti veterinar s iskustvom s kornjačama. U suspenziju se eventualno može dodati par kapi svježe iscijeđene rajčice ili jagode kako bi se okus malo poboljšao i kornjača ne bi lijek ispljunula.
Najbolji način davanja praha je da ga stavite između dvije tanke kriške krastavca, rajčice ili jabuke (iznimke!). Vlažnost znači da se prah stvarno dobro lijepi između dvije kriške i može se dodati kao "sendvič".
Ako kornjača ne želi uzimati lijekove i trikovi ne pomažu,
molimo vas da se suzdržite od stresa i nepotrebnog
zlostavljanja životinje. U idealnom slučaju, veterinar s
iskustvom s kornjačama može dati lijek putem želučane sonde bez
puno napora. Iako ova metoda izgleda neugodno, za kornjaču je
puno ugodnija od maltretiranja špricom, pincetom i sl. Kornjače
nemaju refleks povraćanja koji se može usporediti s našim, a
jednjak je mnogo puta manje osjetljiv i robustan od onog kod
ljudi. To kornjačama omogućuje da lako jedu koprivu i čičak.
Rizik od primjene lijeka u dušnik kod kornjača je vrlo nizak
jer se ulaz u dušnik nalazi relativno daleko naprijed u
području baze jezika u odnosu na druge vrste. Stoga možete lako
vidjeti ulaz u dušnik kada su usta širom otvorena.
Veterinar bi stoga trebao pokušati provesti želučanu cijev niz
stražnju stijenku grla, tada ništa ne može poći po zlu.
Općenito, želučanu sondu ne biste trebali umetnuti dublje nego
što je potrebno. U pravilu, umetnuta duljina želučane sonde
trebala bi iznositi otprilike jednu trećinu
duljine oklopa.
Prepustite to svakako iskusnom veterinaru!